Torzija želudca

Makar se na žalost ne rijetko susrećemo s pojmom ‘torzija želudca’ kod pasa još uvijek ima jako puno ljudi/pasovlasnika koji o torziji ne znaju dovoljno ... Na žalost ne mali broj pasa smrtno strada upravo od torzije želudca. Nedavno je i tu kod nas jednom prijatelju uginija šest godina star tornjak (radni pas na ranču uz ovce, uzgoj dr. Jurišić) upravo od torzije. Na žalost kad me Vinko Piližota nazva i opisao simptome, bilo je već puno prekasno za bilo kakvu akciju, samo par sati nakon tog poziva nesretni pas je uginija :(

A već dugo ima, kako pamtim predivnog dobermana, psa koji je bija gradska ikona, u vlasništvu poznatog gradskog odvjetnika gdina Paića, koji je uginija isto tako na žalost od torzije, u dobi od također mislim 6 godina, unatoč hitnoj veterinarskoj kirurškoj intervenciji. Sličnu tragediju prošao je na žalost ne tako davno još jedan kolega uzgajivač sa svojim sad već pokojnim prekrasnim tornjakom kao i brojni drugi ljudi, čiji su psi u šokantnoj scenografiji torzije uginuli u vrlo kratkom roku. Mora se priznati da čak i među tornjacima, torzije, nekad gotovo nepoznat pojam, nalazimo posljednjih godina ne tako rijetko.Ali ajmo od početka, šta je to - torzija želudca? U literaturi i na internetu lako ćete pronaći da je torzija noćna mora gotovo svih vlasnika velikih pasmina pasa, makar se može dogoditi i manjima, no neke su pasmine, posebice doge i dogoliki psi, posebice dobermani naročito predisponirani nastanku torzije, te se kod njih mora izuzetno paziti na opasnost od torzije. Šta torzija je i kakvi su joj simptomi, prilično je tekstova na netu, pa ne moramo oko toga sad praviti neku dramu, svako će za sebe sam pronaći i proučiti, ali držim da moram ukazati makar na ono najnužnije što se svakako mora znati oko toga na što se mora pripaziti jer kod torzije vrijedi više nego i u jednoj drugoj situaciji "bolje spriječiti - nego liječiti" ... prevencija je ključna kod svih velikih pasmina.A prevencija se sastoji od dvije ključne stvari - način podjele obroka i način i vrijeme tempiranja tjelesne aktivnosti gdje je važno da se:- ukupna dnevna hrana psu podijeli u barem DVA (kod posebno ugroženih pasmina poput doga, vlasnici hranjenje obavljaju u trikratnom dnevnom rasporedu, pse hrane u tri obroka dnevno);- da se hranjenje psa (svaki puta) obavlja NAKON dnevne rutine šetnji i tjelesne aktivnosti/rada i to NE tik nakon šetnje, igre, već i tu se mora sačekati barem 20 do 30 minuta da se organizam psa, pa time i mišići abdomena koji podržavaju želudac SMIRE i tek tada psu se može i smije ponuditi hrana ... važno je također da pas pije prije jela, znači po povratku iz šetnje može (par minuta sačekati i s vodom) piti, a tek poslije toga smije dobiti obrok ... obzirom da je već pio, bit će manje halapljiv (znamo kako psi ponekad znaju biti pravi "usisivači" za hranu), a baš je i ta brzina jedenja jedan od "okidača" za torziju ...Inače su posebno ugroženi uskoprsi psi s dubokim grudnim košem, dakle čim je pas šireg grudnog koša ima bolje izglede, a oni s užim i dubljim grudnim košem su više ugroženi, ali torzija je nešto s čim se vlasnici moraju znati nositi ... I ne daj bog da se pas nakon obroka legne i čudno puše, ili da mu se trbuh krene napuhivati .... - HITNO, HITNO, HITNO se mora voditi vetu i na žalost najčešće jedino što se može je psa OPERIRATI - jer nema druge pomoći ...Sad bi mogla pisati da je pojava torzija kod pasa povezana s pojavom dehidrirane prehrane i da je praktički vrlo rijetka kod pasa hranjenih na druge načine, ali to je za neku drugu objavu ili post ... "U zadnjih trideset godina nastanak torzije zeluca povecao se za 1500%, a to se podudara s povecanjem koristenja dehidrirane hrane." - AKC Gazette, travanj 2003.Ali dodat ću ovdje dolje i jedan stari, ali dobar tekst moje drage Mirele Bosnar, danas Mlinarec, koja se nekad davno na jednom starom forumu pisala pod nickom Aqua, kojeg je ona prenijela iz AKC Gazette, travanj 2003:- makar u ovom znanstvenom radu, kojeg je prenijela Mirela, a u kojem je autor proučavao skoro pa 2000 pasa zaključeno je da tjelesna aktivnost nakon hranjenja nije bila presudna (sama se ipak držim ovog gore zlatnog pravila da psi jedu nakon šetnje, a ne obrnuto) već su za nastanak torzije bili ključni neki drugi činitelji koji su grupirani u par glavnih:"- građa psa: duboka i uska prsa, - mršavost, - postojanje bližeg rođaka (roditelji, braća, sestre) koji je već imao torziju, - brzo, halapljivo jedenje, - prehrana dehidriranom hranom, - hranjenje samo jednim velikim obrokom dnevno, - stres, - temperament: plašljivi, nervozni i agresivni temperament." American Kennel Club Gazette, travanj 2003. Vecina slucajeva nadimanja zeluca u pasa, cak 75%, uzrokom su torzije zeluca, kada se zeludac okrene i tako savijen prekida svaku mogucnost protoka tvari kroz njega. Zelucani plinovi se ne mogu osloboditi i zeludac se siri. Oboljeli psi sline jer ne mogu gutati, kao ni podrigivati ili povracati, sto bi pomoglo smanjenju rastuceg pritiska zbog zelucanih plinova. Uslijed pritiska siri se trbusna supljina koja na lupkanje moze zvucati poput bubnja. Pasmina s najvecim prosjekom nastanka torzije zeluca je njemacka doga, cak 42,4%. Ostale najugrozenije pasmine ukljucuju krvosljednike, irske vucje hrtove, irske setere, akite, standardne pudle, njemacke ovcare i boksere. Druge pasmine dubokih prsa i njihovi krizanci takodjer spadaju u rizicnu skupinu. Doktor Larry Glickman, epidemiolog na Purdue University School of Veterinary Medicine, zapoceo je s istrazivanjem nadama zeluca u pasa 1994. g. Proucio je 1914 pasa kod kojih prethodno nisu bili zabiljezeni slucajevi nadimanja. U istrazivanju je prouceno 11 velikih i divovskih pasmina pasa. Otkriveno je nekoliko rizicnih faktora za nastanak torzije. Rizik od nastanka torzije zeluca veci je kod pasa koji imaju duboka i uska prsa. Rizik se moze i izracunati ako dubinu prsa podijelimo s sirinom. Omjer dubine i sirine prsa odrazava koliko u trbusnoj supljini ima mjesta za pomicanje zeluca. Sto je rezultat veci vise je mjesta za pomicanje zeluca, a time i veci rizik za nastajanje torzije. Otkriveno je da su mrsavi psi podlozniji torziji od onih prekomjerne tezine. Pretpostavlja se da je to zbog toga sto salo zauzima mjesta u trbusnoj supljini. Nedostatak sala u trbusnoj supljini stvara situaciju slicnu onoj kod psa sa dubokim i uskim prsima ? mrsavi pas ima puno vise mjesta u trbusnoj supljini za pomicanje zeluca nego sto ga ima debeli pas. To naravno ne znaci da su psi prekomjerne tezine opcenito zdraviji od mrsavih pasa. Rizik od nastanka torzije povecava se sa staroscu psa. Za velike pasmine pasa rizik od nastanka torzije povecava se za 20% svake godine poslije 5 godina starosti. Za divovske pasmine pasa rizik se povecava 20% svake godine vec nakon navrsene 3 godine. Kod pasa ciji su rodjaci u prvoj generaciji imali torziju, sanse da i oni dozive torziju zeluca su 63%. Psi koji brzo jedu imaju 15% vece sanse za nastanak torzije zeluca. To moze biti povezano s vecom kolicinom progutanog zraka. Jedna od tradicionalnih preventiva za sprjecavanje torzije bila je povisivanje zdjelica za hranu i vodu, ali se pokazalo da to zapravo povecava sansu za nastanak torzije zeluca za 110%. Ta povezanost je provjerena time sto nijedan od tih pasa iz studije nije imao bliske rodjake koji su dozivjeli torziju. Istrazivanje je takodjer pokazalo da plasljivi, nervozni i agresivni psi cesce oboljevaju od torzije od onih pasa koje su njihovi vlasnici opisali kao veselog temperamenta. Stres takodjer moze biti ubrzavajuci faktor za nastanak torzije i mnogi psi oboljevaju neposredno nakon izlaska iz boksa ili duge voznje autom. Nesto veci postotak muzjaka nego zenki oboljeva od torzije. Nekoliko cimbenika vezanih uz prehranu povezano je uz vecu opasnost od torzije, kao hranjenje dehidriranom hranom i davanje samo jednog velikog dnevnog obroka. Psi hranjeni dehidriranom hranom koja medju prva cetiri sastojka sadrzi mast imaju 170% vece sanse za nastanak torzije. Psi hranjeni dehidriranom hranom koja sadrzi limunsku kiselinu i bila je namocena prije posluzivanja imaju 320% vece sanse za nastanak torzije. Obrnuto, hranjenje dehidriranom hranom pomijesanom sa mljevenim mesom i kostima smanjilo je rizik od torzije za 53%. Mijesanje kuhane hrane ili konzervi s dehidriranom hranom takodjer smanjuje rizik od torzije. U zadnjih trideset godina nastanak torzije zeluca povecao se za 1500%, a to se podudara s povecanjem koristenja dehidrirane hrane. U Australiji i Novom Zelandu postotak oboljelih pasa iz rizicnih pasmina puno je manji. Otkriveno je da je prehrana pasa u tim zemljama manje ovisna o dehidriranoj hrani. Hranjenje pasa jednim velikim obrokom na dan moze znatno otezati zeludac cime se rastezu hepatogastricki ligamenti koji inace odrzavaju normalan smjestaj zeluca u trbusnoj supljini. Kod pasa oboljelih od torzije zeluca otkriveno je imaju puno duze hepatogastricke ligamente; pretpostavlja se da je uzrok tome kronicno istezanje ligamenata. To bi takodjer objasnilo zasto se rizik od torzije povecava sa staroscu psa. Nekoliko popularnih teorija vezanih uz nastajanje torzije zeluca tijekom istrazivanja nije potkrijepljeno dokazima. Nije pronadjena veza za nastanak torzije uz fizicku aktivnost prije ili poslije obroka jer je vecina pasa oboljela u toku noci kad su imali prazne, plinom ispunjene zeluce. Takodjer nije otkrivena povezanost s cjepljenjem pasa, vrstom hrane odredjenog proizvodjaca ili vremenom i kolicinom konzumiranja vode prije ili poslije obroka. Prema istrazivanju provedenom do danasnjeg dana mozemo nabrojati nekoliko faktora koji udruzeni mogu opisati tipicnog primjerka psa koji oboljeva od torzije zeluca: duboka i uska prsa, mrsavost, rodjak koji je vec imao torziju, brzo jedenje, prehrana dehidriranom hranom, jedan veliki obrok dnevno, stres, te plasljivi, nervozni i agresivni temperament. Prosjecno 30% pasa koji obole od torzije zeluca umire ili mora biti uspavano. Uzroci mogu biti sok, aritmija srca, te pucanje ili odumiranje stijenke zeluca. Istrazivanja su pokazala da 40% oboljelih pasa ima neku vrstu aritmije srca za vrijeme torzije. Kako bi se to drzalo pod kontrolom oboljelim psima se u toku lijecenja obicno daje infuzija i terapija protiv soka. Hitni postupak pri lijecenju torzije zapocinje dekompresijom, tj. smanjivanjem pritiska plina u zelucu. To se postize uvlacenjem cijevi u zeludac, ili, ukoliko je cijev nemoguce uvuci zbog torzije, zabijanjem hipodermicke igle postrance kroz trbusnu supljinu kako bi se oslobodio plin iz zeluca. Ako pas prezivi dekompresiju, ali zeludac mu je i dalje uvrnut za ispravljanje je potrebna hitna operacija. Kod nekih pasa potrebno je odstraniti i ostecenu slezenu ili dio stijenke zeluca. Nakon sto se uspostavi normalna anatomija zeluca pristupa se najvaznijem dijelu operacije ? gastropeksiji (gastropexy). Tim postupkom zeludac se pricvrscuje na noseci zid u unutrasnjosti trbusne supljine i sprjecava se ponovna torzija u buducnosti. Istrazivanja su pokazala da 76% pasa kod kojih nakon torzije zeluca nije izvedena gastropeksija ponovo oboljeva od torzije; vise od polovice njih oboljeva vec unutar 3 mjeseca od nastanka prethodne torzije. Samo 6% pasa kod kojih je izvrsena gastropeksija ponovo je dobilo torziju zeluca. Na psima cije je stanje stabilizirano bez operacije trebalo bi izvesti gastropeksiju sto je prije moguce. Za pasmine koje spadaju u rizicnu skupinu mnogi strucnjaci preporucuju da je bolje izvrsiti gastropeksiju kao preventivu nego cekati da do torzije zeluca i dodje. Kod pasa koji su iskljucivo kucni ljubimci ta se operacija obicno izvodi u isto vrijeme kad i sterilizacija. U casopisu Journal of the American Veterinary Medical Association izdanom u prosincu 2002. naucnici su opisali novu tehniku gastropeksije pomocu laparoskopa. Ta tehnika iziskuje samo mali rez postrance na trbusnoj supljini. Nastanak torzije kod psa ne odredjuje jedan glavni gen - psi ne nasljedjuju torziju zeluca kao takvu vec predispozicije za njezin nastanak. Kao sto vrijedi i za druge poremecaje uvjetovane s vise gena - sanse za stvaranje generacija zdravih pasa povecavaju se s poostravanjem selekcije pasa za uzgoj. Mozda najbolji nacin selekcije pasa za uzgoj je odabir prema omjeru dubine i sirine prsnog kosa. Najbolji kandidati za uzgoj su psi s nizim rezultatima omjera te cija braca i sestre nisu imali torziju zeluca. Ako ce uzgajaci pri odabiru potencijalnih pasa za uzgoj odbacivati one s velikim rizikom oboljenja od torzije zeluca ucestalost ove bolestitrebala bi se smanjiiti. Jerold S. Bell, DVM Tufts University School Of Veterinary Medicine