O Tornjaku

Tornjak je naša najmlađa, a istovremeno i najstarija priznata pasmina, punopravno priznat tek odskora (FCI je punopravno priznao našu pasminu na svojoj Godišnjoj Skupštini uz WDS, Leipzig, 7.11.2017), ali s pisanim tragovima svojeg davnog postojanja na prostoru cijele davnašnje velike Hrvatske još iz 11 stoljeća (prvi pisani opis tornjaka datira iz 1067.g u crkvenim manuskriptima hrvatske katoličke crkve, pronađenim u Đakovačkoj biskupiji). Danas međunarodno priznatu pasminu tornjaka službeno dijelimo s BIH i obje naše države imaju puni patronat nad pasminom. Tornjak je selektivnim uzgojem obnovljena, stara, na početku 20 stoljeća skoro izumrla pastirska pasmina pasa, koji makar je dugi niz stoljeća bio glavni zaštitnik ljudi i njihove imovine, posebice domaćih životinja od krupnih predatora i kradljivaca na cijelom velikom prostoru nekadašnje Hrvatske, gotovo je u potpunosti izumro gašenjem ekstenzivnog ovčarenja na našem prostoru. Sačuvao se tek u jako zabitim i izoliranom planinskim prostorima dijelom po Dinari i Kamešnici, ali više po Zapadnoj Bosni od Duvna (Tomislavgrada), Livna i Kupresa preko Rame do Vlašića.

U prvim starim dokumentima pas kojeg danas znamo po imenu „tornjak“ bio je zabilježen imenom “canis montanus” - Planinski pas./“pas planinac“. Svjedočanstva kanonika, đakona i biskupa iz tog ranog perioda hrvatske povijesti opisuju tornjaka kakav je i danas: dakle tornjak je već tisuću godina gotovo u potpunosti neizmjenjen: to je velik i snažan pas, izrazito zaštitničkog karaktera, čuvar svog čovjeka i cjelokupne njegove imovine, svega pokretnog i nepokretnog što njegovu čovjeku pripada. Tornjak je jako uočljiv, jer je velik pas gustog i dugog, uglavnom šarenog krzna (Šarov), makar ima i gotovo posve bijelih primjeraka s tek ponekim obojanim pramičkom u krznu,(Bilov) a nekad ih je bilo i gotovo posve crnih sa svjetlije narančasto obojanim obrazima, donjim djelovima nogu i točkama nad očima (Garov), ali njih smo na žalost gotovo posve izgubli ... Karakterno je izrazito navezan na obitelj, s divnim defanzivno obrambenim ponašanjem spram nezvanih posjetitelja. Tornjaka su nam u nasljeđe ostavili naši preci jer im je bio od velike pomoći u radu sa stadima. Otkako se zna ovog psa su ljudi najčešće koristili za zaštitu stada ovaca i koza od krupne zvjeradi, vuka posebice, ali i medvjeda, čuvao je tornjak jednako pouzdano sveukupno vlasništvo svoje obitelji, a to jednako predano radi i danas. Život u surovoj klimi Dinarskog planinskog masiva i vrlo siromašni uvjeti prehrane učinili su tornjaka jako skromnim, a gotovo svakodnevni sukobi s izrazito opasnim i snažnim predatorima izoštrili su pri tom njegov obrambeni instinkt i njegov intelekt do maksimuma, čineći da je tornjak u stanju razmišljati i samostalno donositi odluke. Isti takav tornjak je i danas nakon gotovo tisuću godina svoje pisane povijesti.

Malo koja od danas postojećih pasmina pasa opstala je toliko dugo kao tornjak u gotovo posve nepromjenjenom obliku, ali ih je još i manje koje o tom imaju tako detaljne pisane dokaze. Ne čudi stoga što je tornjak sve popularniji, jer ovi su se lijepi psi odavno dokazali kao višestruko radno uporabni psi, poznati po svojoj skromnosti i velikim mogućnostima prilagodbe na najrazličitije uvjete života. Moderni tornjak danas je sve obljubljeniji čak po urbanim sredinama kao “obični kućni ljubimac“, makar prostori planinskih pašnjaka i ruralna prostranstva njegovo su prirodno stanište, tornjak je poslovično nježan i brižljiv s djecom i ako živi u obitelji navezan je emocionalno na cijelu obitelj. Tornjaka danas nalazimo kao čuvara dvorišta, ali sve više i na našim izložbama, gdje dapače postaje i brojnošću najzastupljenija pasmina, čemu često svjedočimo.

66295e6bbb761648ecdb96665d7df2e3
"Hrvatski vojnik", naslikao ju je flamanski slikar Louis Gallait, 1854
. - original se čuva u Museum Hermitage, St. Petersburg, a preslika se čuva u Osijeku, u Muzeju Slavonije 

Tornjaci - kakvi su to psi?  https://www.facebook.com/notes/all-petrinas-tornjak-kennel/kakvi-su-to-psi-tornjaci/989895747827484/