Uzgojni pregled je jako važan pregled za svakog psa i vlasnika s kojim vlasnik ima uzgojne pretenzije, bez uspješno zadovoljenog Uzgojnog pregleda i tom prilikom stečene uzgojne dozvole u Hrvatskoj ni jedan čistokrvni pas ne može se pustiti u uzgoj, bez obzira koliko god bio lijep ili u skladu sa Standardom.
U mojoj uzgojnoj karijeri jako puno puta brojne sam naše pse izvodila na Uzgojni pregled. Uzgojnih pregleda u našoj zemlji svake sezone ima više od desetak, za Dalmaciju ključna su dva termina, u ožujku bude Uzgojni u Zadru, a u listopadu u Splitu i tako svake godine, otkako pamtim, a dugo pamtim, preko četvrt stoljeća otkako sam prvi puta na Uzgojni pregled izvela našeg Bucka, pa kasnije malo nakon njega Dolly, pa Tinu, Bamby, Beatrice, Bou ... Niki, Zoritu, Zogara i kasnije mnoge druge redom.
I nikad baš nikad nije mi se desilo da sam izvela nekog od naših pasa i da taj pas nije zadovoljio na Uzgojnom. Nikad, baš nikad, sve do Coopera. Kad god sam izvela nekog od naših pasa, znala sam da je pas dovoljno kvalitetan i ima sve uvjete za zadovoljiti Uzgojni, rekloi bi u narodu uvijek sam išla na sigurno.
A onda se desio Cooper, jedna jedina beba u leglu, u majke i oca. I još k tomu nakon tog jedinstvenog legla od jedne bebe desila se p(l)andemija covida ili korone, desio se potpuni lockdown, izoliranje ljudi, maske na licima, odrastanje pasa u izolaciji, najprije prva covid 2020-a godina s potpunim prekidom svih druženja i svih skupova s više od par ljudi, a potom 2021. s obavezom nošenja maski na tada još vrlo rijetkim i posebno organiziranim psećim manifestacijama.
Tako je uvedena i nova obaveza prethodne prijave za Uzgojni pregled, gdje su se prijave za Uzgojne izjednačile s obaveznim prethodnim prijavama za izložbe, što do korone nije bio slučaj, na Uzgojni bismo samo došli, doveli psa uz obavezne papire i ako smo došli dobro, ako nismo opet dobro. Ali u vrijeme korone to više nije bilo tako slobodno i nesputano, već ako psa nismo na vrijeme prijavili i uplatili nekoliko dana ranije troškove Uzgojnog nismo mogli izvesti psa.
I tako je 2021-e došla jesen i listopad, točnije 3.10.2021 i Uzgojni u Splitu.
Ovaj puta nismo znali niti tko će sudit Uzgojni, a i to je bila novost. Ranije su liste sudačkih imena uvijek bile objavljene na vrijeme. Slično kao i na izložbama uzgajivači i vlasnici mogli su po želji birati suce, od korone tomu više nije tako. Uzgojni se prijavljuje i uplaćuje na slijepo, tako nisam znala tog 3. listopada ko će nama "krojiti sudbinu".
Vidjeli smo suce kad smo došli na prostor na kojem se održavao Uzgojni. Sudio je isti sudački par koji nam je već iste te godine u proljeće sudio na Uzgojnom u Zadru našu Umelie. Uma je super zadovoljila toga dana na Uzgojnom u Zadru.
Tog dana sam išla posve sigurna u Split, ne sumnjajući u Coopera jer on je naprosto dobar tornjak, mužjak snažne građe pravilnog kretanja i divne glave, anatomski korektan, dobro pigmentiran, super odlakan. Vjerojatno najbolji ikad od svih mojih pasa koje sam do sada bilo kad izvodila na Uzgojne preglede, uopće nisam sumnjala u prolaznost tog dana na Uzgojnom.
Vozila sam se prema Splitu razmišljajući kako je to zasigurno posljednji put u mom životu što nekog od mojih pasa izvodim na Uzgojni, jer već su me stigle godine i vrijeme mi je da se polako počnem povlačiti iz cijele uzgojne priče. Planirala sam da bi ovo danas u Splitu trebao biti moj zadnji Uzgojni pregled.
Al opet nije bilo kako sam planirala.
Desio se Split 3.10.2021
Čim smo stigli do ringa u kojem smo trebali biti odsuđeni, sudac u susjednom (od ukupno dva) ringa dočim me je vidio uz ring počeo je s vikanjem na mene jer kao nije bio zadovoljan s mojim nošenjem maske na licu (te maske mrzim iz dubine duše i inače masku tijekom cijele korone nikako nisam nosila, ni u kojoj situaciji, ali tu sam samo s ciljem prolaza i rješavanja te formalnosti od Uzgojnog i to čudo stavila na sebe), korigirao me je vrlo ljutito ... Nisam ništa slutila, namjestila sam masku malo bolje preko nosa ...
Nakon čekanja od nekih pola sata ili malo više došli smo i mi na red, Cooper je bilo vrlo smiren i posve mirno je podnio to što sudac niti nakon par minuta nije uspjevao čitačem čipa locirati niti odčitati njegov čip. A moram priznati da je gdin sudac zbilja svojski trudio, skoro desetak minuta je čitačem za čipove prelazio preko Cooperova tijela, ali uzalud, čipa nigdje. Na koncu sam se dosjetila i pokazala sam sucu da Cooper ima svoj tetovirni broj u lijevo uhu i onda su u papire unijeli identifikaciju po tetovaži, uz napomenu da se čip nije mogao odčitati.
Potom je uslijedilo mjerenje visine u grebenu, pa pipanje testisa, gledanje ispravnosti zubala i sve pipanje i premjeravanje trajalo je duže od desetak minuta. Cooper makar mu je sve bilo novo, ali super se mirno sve podnio, a onda smo naravno morali malo trčati po dijagonali ringa, pa u krug i ponovo smo stali da sutkinja opiše psa u ocjensku listu ...
I začula sam prvi komentar sutkinje: "Pas vam je prelagan, fali mu mase!"
Odgovorila sam mirno da pas ima 60 kila, ali sutkinja je ustrajala i rekla da je jako visok i da nema dovoljno mase, da je to vidljivo "jer se prelagano kreće!"
Ostala sam u šoku i odgovorila sam da je u tornjaka pasminski ideal da se pas "lagano kreće", da je idealno kretanje kad izgleda kao da pas lebdi, ali sutkinja je ustrajala i još je k tomu dodala da pas očigledno nije bio u salonu i da je za danas to ocjena "vrlo dobar" zbog čega danas ne može izaći na Uzgojni pregled, obzirom nije dobio ocjenu odličan ...
Mislila sam da nisam dobro čula, pa sam rekla: "Molim???"
"Niste dobili odličnu ocjenu danas, danas je to vrlo dobar, dođite drugi put!"
Šok, nevjerica ...
Osjećala sam se ko da su me išamarali, tlak mi je skočio, vjerojatno mi je lice pocrvenilo. Nisam se mogla vidjeti, ali u ušima mi je šumilo.
Nisam mogla vjerovati u to što sam upravo čula.
Nakon 26 godina izvođenja pasa i nakon toliko dugog uzgajivačkog staža meni sutkinja na Uzgojnom kaže da moj pas ne zadovoljava za izaći na Uzgojni??? Jer "nije bio u salonu i prelagan je, fali mu mase, prelagano se kreće"?
I to koji pas, najbolji od mojih uzgojenih pasa???
Cooper, naš ponos, ljepota od tornjaka, divan snažan, moćan mlad mužjak, a ocjena vrlodobar, odnosno u stvari - nedovoljan, sve manje od odlične ocjene za Uzgojni - nije dovoljno, to je zapravo ocjena "nedovoljan" ...
Neopisivo stanje užasa i šoka ...
Ne znam kako sam uopće pokupila naše razasute papire sa sudačkog stola ni kako sam došla s Cooperom do auta između drugih pasa, ni kako sam se kasnije dovezla doma ...
Ne znam.
Al znala sam samo jedno, sada sam već bila posve sigurna - ovo danas definitivno ipak NIJE bio moj posljednji Uzgojni pregled.
Znala sam da moram s Cooperom ići na prvi sljedeći Uzgojni, a taj je trebao biti krajem mjeseca 30.10. u okolici Zagreba.
I otišli smo, ali samo u međuvremenu bili i u Karlovcu, na CACIB-u ali to je za neki drugi tekst iz Novosti.
