Zašto pas sa rodovnicom?

Autor
Ljiljana Nakić-Petrina
by gdin Davor Javor

Ovaj članak preuzet je iz časopisa Moj Pas, siječanj / veljača 2010. (“MojPAS i prijatelji”) Dobro pitanje! Ne zato što se u školi uči da nema glupih pitanja, nego samo glupih odgovora, nego zato što je to zaista pravo pitanje kojeg si je postavilo i postavlja tisuće sadašnjih i budućih vlasnika pasa. Ili da malo modificiram pitanje i ovako ga postavim:Da li pas s rodovnicom? E sad već imam dva pitanja za odgovoriti!Rodovnica, rodovnik ili pedigre, da ili ne? Moj odgovor bi bio u stilu jednog odlučnog možda. Dakle, sve ovisi o životnoj situaciji u kojoj se razmišlja o nabavci psa i razlogu zbog kojeg se nabavlja psa.

Što je uopće rodovnica? 
Rodovnica je dokument sa osnovnim podacima o psu, od imena, pasmine, datuma oštenjenja, boje, imena uzgajivača, jedinstvenog broja registracije te jedinke do podataka o precima, njihovim imenima, titulama, registracijskim brojevima, uzgojnim vrijednostima, testovima na neke nasljednje bolesti itd. Neizostavan dio rodovnice je i podatak kako tu jedinku indentificirati, prije tetovirnim brojem, danas mikročipom. Rodovnica, dakle, uz osnovne podatke o psu sadrži i podatke i njegovim precima, uobičajeno od 3 do 5 generacija predaka.Tko izdaje rodovnice?Pa može ih izdavati tko hoće i u kojem obliku hoće, a koliko će takve rodovnice biti vjerodostojne, to je drugo pitanje, usklađenost sa zakonskim okvirima treće, a vrijednost takve rodovnice četvrto pitanje. Jasno i glasno: u RH jedini međunarodno priznate rodovnice izdaje Hrvatski kinološki savez (www.hks.hr). I nitko drugi. Takva rodovnica priznata je od međunarodne kinološke organizacije FCI (www.fci.be), a time i od svih njenih članica.
Ovdje je važno naglasiti da u svijetu postoji čitav niz organizacija koje se predstavljaju kao svjetske, internacionalne, ali njihov utjecaj, vrijednost, vjerodostojnost, rasprostranjenost je naprosto nemjerljiva s FCI-jem. Dakle, u RH su priznate samo i isključivo rodovnice izdane od članica FCI-a, a jedina organizacija koja u RH izdaje rodovnice je, opet ponavljam, HKS. Ako ikada dođete u situaciju da kupujete psa s rodovnicom, onda to mora biti HKS-ova rodovnica (ako je pas uzgojen u Hrvatskoj) ili rodovnica neke od članica FCI-ja (ako je pas uvezen). Najbolje je i apsolutno preporučljivo prije kupovine kontaktirati HKS i provjeriti ispravnost rodovnice, popravnog nema, ne postoji legalan način da se rodovnica naknadno izda, nabavi, kupi ili slično, Dakle, prije kupovine svakako obavite taj jedan telefonski poziv i budite na sigurnom.
I još jedna bitna napomena: FCI priznaje samo jednu kinološku organizaciju iz pojedine zemlje članice, u Hrvatskoj je to HKS, i nema mogućnosti da dvije kinološke organizacije, a kamoli neke druge, iz iste zemlje izdaju rodovnicu priznatu od FCI-ja.Zašto rodovnica? Pa, jednostavno da se zna tko je tko. Nekada, jako davno, se to držalo u glavi, ali jasno da to nije moguće, s prvim počecima kinologije trenutno se ukazala potreba za evidencijom pasa. Kinologija je nauka o uzgoju čistokrvnih pasa, a rodovnica je temelj kinologije, zajedno s rodovnom knjigom. Rodovnica je garancija čistokrvnosti psa i pripadnosti pojedinoj pasmini. Najveći grijeh u kinologiji je lažirana rodovnica, to je kraj svega smislenoga vezanog uz uzgoj čistokrvnih pasa.
Dakle, da ponovim još jednom, u rodovnicu su zapisani preci pojedinog psa, iskusan kinolog će iz rodovnice odmah znati pročitati rukopis uzgajivača, a da i ne mora znati išta o pasmini kojoj pripada pas s tom rodovnicom. Tamo piše da li je pas uzgojen u bližem ili daljem srodstvu, u liniji ili samo parenjem nekih više ili manje slavnih predaka, rodovnica je početak svakog ozbiljnijeg uzgoja. Kvalitetnog psa nema bez kvalitetne rodovnice, obrnuto je naravno moguće!No, da se polako vratim na pitanja s početka članka, rodovnica da ili ne?
Ako vas zanima samo zbrinuti psa, napuštenog i nađenog na cesti ili psa iz azila, onda vam ne treba rodovnica, činite plemenito djelo, spašavate jednu napuštenu životinju i baš vas briga za nekakav papir. Ali, u tom slučaju morate biti svjesni u što se upuštate jer ne znate što uzimate u kuću, pogotovo kada je u pitanju štene. Naprosto, ne znate u što će to štene izrasti, nema nikakve garancije.Rodovnica koja ide sa štenetom vam garantira da je štene pripadnik određene pasmine, da je iz kontroliranog uzgoja u kojem se vodi računa o načinu uzgoja, o najčešćim nasljednim bolestima i da će to štene izrasti u odraslog psa koji će biti više ili manje u skladu sa standardom pasmine. Dakle, jednim dobrim dijelom znate što kupujete, odnosno kako će taj pas izgledati kada odraste, koje glavne karakteristike će imati, imate jednu priličnu vjerojatnost da ćete dobiti ono što ste izborom pasmine odlučili da želite imati.
Danas je na svijetu priznato skoro 400 pasmina i sigurno postoji barem jedna koje će zadovoljiti vaša očekivanja. 
Zašto pas s rodovnicom? Zato da znam ako želim boxera, da ću imati boxera, ako želim velikog čuvara kuće, da ću to i dobiti, ako želim malo bijelo dlakavo stvorenje, da ću kupiti maltezera i imati malo bijelo dlakavo stvorenje, ako želim psa za trke, kupit ću greyhounda iz linija uzgojenih za trke i imati psa za utrke...
Pasa je danas previše, azili su prepuni, na ulicama lutalica kao u priči, psi se u ovoj krizi teško prodaju, a nisu rijetki oni koji se u teškim financijskim vremenima izbacuju na ulicu. Pse nije jednostavno zbrinuti, debela je knjiga tužnih priča vezanih uz te nesretne životinje. I zato moja preporuka: pustite uzgoj uzgajivačima! To je ozbiljan i odgovoran posao i nije za svakoga.Uživajte u svojim psima bili s rodovnicom ili bez, ali uzgoj ostavite onima koji znaju što rade. Naravno, nisu niti svi uzgajivači isti, ali idemo prema naprijed, situacija je bolja nego što je bila, uvijek može još bolje, ali krećemo se u pravom smjeru. I mislim da vrijedi razmisliti što s mužjacima i ženkama koji nisu ili neće u uzgoj, zbog ovih ili onih razloga, razmislite o sterilizaciji ili kastraciji, to su toliko rutinski zahvati, a mogu i vas i vaše ljubimce poštediti mnogih problema. Odgovornost je na pojedincima, ali i na društvu u cijelini.
Ako se ipak odlučite uzgojiti leglo čistokrvnih pasa, onda puno prije parenja trebate kontaktirati HKS, kako bi na vrijeme dobili sve upute što i kako raditi. Kriteriji što kuja mora zadovoljiti da bi išla u uzgoj su različiti od pasmine do pasmine i zato je jedino ispravno na vrijeme stupiti u kontakt s HKS-om i pasminskim klubom.
Nemojte na svoju ruku pariti kuju bez da je ispunila sve što treba za uzgoj, tako uzgojeni štenci ostat će bez rodovnice i svi smo u problemima i na gubitku.
Predrasude vezane za čistokrvne pse i mješance:
1. Mješanci su zdraviji od čistokrvnih pasa - totalna predrasuda, nikada i ničim znanstveno potkrijepljena, drugim riječima to ne može biti razlog da se ne odlučite za psa s rodovnicom. Istina je upravo suprotna, ozbiljan uzgoj i ozbiljan uzgajivač vodi računa o nasljednim bolestima, testira uzgojne jedinke i nastoji uzgajati što zdravije pse, i psihički i fizički.
2. Svaka kuja mora zbog zdravlja imati barem jedno leglo - ne mora, ne postoji relevantna znanstvena studija izvedena na statistički signifikantnom uzorku koja bi potvrdila tezu da svaka kuja mora imati leglo, naprosto ne mora i neće se ništa posebno zbog toga dogoditi.

Kaprijska 7, 22000 Šibenik
GSM: +385 (0) 91 506 9234
This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Pratite nas na društvenim mrežama

© All-Petrinas. Sva prava pridržana.