Ovo je nešto šta sam već objavljivala, al prevažno je meni osobno, pa ponovo objavljujem:
- Držim moje TORNJAKE GODINAMA (sad već više od četvrt stoljeća) i držim i uzgajam SAMO TORNJAKE.
U uzgoju iznad svega pazim na karakter, temperament i zdravlje.
Uzgajam, povremeno i relativno rijetko. A uzgajam jer ih volim i uzgajam u prvom redu za svoju dušu. Ne uzgajam niti ih držim radi novca, niti radi slave.
Zato ne "naganjam" titule po izložbama, poput nekih drugih, iako povremeno, al zbilja rijetko izlažem pse, a ove 2020. moji nijednom nisu izlagani.
Naši prelijepi psi žive 24/7 u našem domu, u obitelji. Zato mi nemamo boksove, niti izgledamo ko klasični "kennel" s golemim nizom boksova negdi otraga u dvoru ili na nekoj ledini u polju. Naši tornjaci u prvom redu su svi do jednog članovi naše obitelji, naši prijatelji, anđeli čuvari i naši ljubimci, tek vrlo rijetko budu i izložbeni psi, a povremeno budu i uzgojni (uz sve prethodne zdravstvene i eksterijerne provjere i dozvole).
- Uzgajam u skladu sa (izvornim) Standardom (koliko god su nam aktualni Standard bez znanja, privole ili razgovora s nama dugogodišnjim uzgajivačima u zadnja dva desetljeća odgovorni u Savezu mijenjali i koliko god je nedorečen).
Na žalost svjedočimo mnogočemu ne lijepom u pasmini. Tuga me strašna prima kad vidim "tornjaka" atipičnog izraza lica s ružnim pogledom, ili atipične - netornjačke boje, a posebice mi je loše kad sretnem nekog odraslog tornjaka bez za pasminu tipičnog čuvarskog ponašanja, ili šta je još najgore od svega kad vidim plašljivog (kao) tornjaka, psa sa HKS rodovnicom, ali plašljiv pas NIJE i ne može bit tornjak, zaludu mu rodovnica, to je prevara ?
Plašljiv karakter u našoj pasmini puno je gori od atipicnog izgleda, od nerijetko viđenih pasa koji se kite zvučnim šampionskim titulama a netipičnih su glava s okruglim lubanjama ili s prčastom linijom nosnika, ili su im ovješene labrnje.
A neki ni zimi nisu baš dobro odlakani, a ljeti budu posve ogoljeni, zapravo neprepoznatljivi psi, tornjaci bez dlake ...
Ali najgore od svega mi je vidit nefunkcionalnog psa BEZ tornjačkog karaktera ?
Na žalost puno je nedobrog i nelipog za viditi u pasmini, a pasmina nam je punopravno službeno priznata niti pune tri godine 7.11.2017.
Tuga ... strašna, nešto mimo mene na šta ne mogu djelovat. Puno je ljudi s pogrešnim motivima ušlo u pasminu i takvi ljudi proizvode loše i atipične pse. Jedino šta mogu je pisati o tom ...
I još mogu i hoću i dalje u mom domu UZGAJAT PRAVE - TIPIČNE TORNJAKE.
Kad se odlučim imati leglo, posebno brižno biram nove vlasnike i jako pazim kud idu moji štenci.
Desi se da potencijalni zainteresirani za moje štene po mojoj procjeni imaju pogrešne motive ili pak nemaju dobre uvjete i način držanja ... žao mi je, ali ni za sve novce svita takvi ne mogu dobit dobit štene od mene.
Ako se i dok se ne pojavi pravi vlasnik moje bebe ostaju doma, jer ne rješavam se mojih beba tek tako da ih se riješim i uopće mi nije svejedno kako će im kasnije biti u životu.
Ako sumnjam da im neće biti dobro ne prodajem, a ako se nekim slučajem uvjerim da im nije dobro - uzimam ih natrag doma.
Davno davno od mojeg prvog A legla i prvih povratnika moje "Mare" (Amarilis Love All-Petrina's) i njenog brata "Ala" (Al Capone All-Petrina's) pa do prošle godine našeg "Urija" (Urienn All-Petrina's) priličan je broj kujica i mužjaka koje sam iz raznih razloga uzimala natrag, neke ponovo udomljavala, a neki su ostali živit s nama do svoje prirodne smrti ko naša "Mara" i Hogar ❤
Istinski sam i strastveni zaljubljenik u tornjaka, uzgajivač, nisam proizvođač štenaca!
Tornjaci su bili i ostali moja velika ljubav ❤
Nešto jako važno
Autor
Ljiljana Nakić-Petrina
Kaprijska 7, 22000 Šibenik
GSM: +385 (0) 91 506 9234
Pratite nas na društvenim mrežama
© All-Petrinas. Sva prava pridržana.