Toga dana - 7 dana mjeseca studenog Godine Gospodnje 2017 konačno se desilo punopravno službeno FCI priznanje našeg tornjaka! Punopravno i konačno priznanje jedne nove pasmine (stare, u našem slučaju, ali u kinološkom smislu nepostojeće, obzirom da FCI za nju nije znao) golem je događaj za svaku pasminu, a u našoj pasmini, bio je to događaj od izuzetnog značaja. Priznanje FCI-a - međunarodne kinološke federacije na koje smo čekali više desetljeća ... puno dugih godina kroz koje vrijeme smo i mi kao narod puno toga prošli, raspad i dijeljenje i na koncu i nestanak bivše Jugoslavije, nemili i teški Domovinski rat, u ostale prepreke bilo je na putu ovog konačnog priznanja našeg tornjaka kojeg smo ostvarili zajedno sa kinolozima BIH jer i tornjak je naš zajednički. I taj velik čin - punopravno priznanje desilo se nakon dugog čekanja tog 7-og studenog, A.D. 2017 makar očekivali smo ga već, nadali se, ali moram biti iskrena i strahovali smo od mogućnosti da nešto ipak ne krene po zlu ...
Iz sijećanja:
Prošla je do tada već gotovo cijela godina od slavne velike Specijalke tornjaka iz studenog 2016-e uz međunarodnu izložbu pasa CACIB Zagreb na kojoj se sakupilo preko 80 tornjaka (točno 86 prema prijavi po katalogu) gdje je naše tornjake sudio izaslanik FCI-a gdin Jorgen Hindse, iz Danske. Ta Specijalka bila je očito krucijalno važna i tog dana znali smo tornjaci moraju položiti svoj posljednji ispit. Bilo je „biti ili ne biti“ ... ispit pred izaslanikom FCI-a, strogim međunarodnim sucem, predsjednikom FCI komisije za priznavanje pasmina ... i toga dana taj velik ispit naši tornjaci položili su s uspjehom. Toga poslijepodneva 25.studenog 2016.gdin Hindse je nakon što je maestralno odsudio jutarnji pasminski dio javno ispred popunjenih tribina na Zagrebačkom Velesajmu u hali 10a izrekao „Bila mi je čast danas suditi tako velik broj prekrasnih tornjaka!“ te još dodao „Da će on svakako toplo preporučiti skorašnje puno priznanje tornjaka na Skupštini FCI-a. Među tih osamdeset i nešto tornjaka bili su i naši tornjaci: nepunih sedam mjeseci stara predivna Vilma Veronica All-Petrina's koja je toga dana slavodobitno ponijela rozetu 'Najljepšeg najmlađeg psa u pasmini', i njeni otac i mati: Ch. Casco i Ch. Nicole Boss-Tor, oboje odlično ocijenjeni, a Niki je osvojila r-CAC u klasi među osam šampionskih ženki. Tog dana srca su nam bila prepuna, mnogi smo pustili suzu radosnicu slušajući gdina Hindsea kako divno govori o NAŠEM tornjaku u poslijepodnevnom programu dok su tornjaci uokolo stajali jedan do drugog u velikom ringu pred punim trbinama u špaliru pod zastavama obje naše države. Bio je to poseban dan uspjeha i slave. Dan posebnog veselja, dan koji se u srcu nosi cijeli život. A potom smo čekali još cijelu godinu do evo prve Godišnje skupštine FCI-a i evo, da, upravo smo saznali da je kao četvrta točka dnevnog reda – tornjak i službeno i konačno i potpuno priznat.
Nakon gotovo pola stoljeća, od prvih kinoloških koraka u Hrvatskoj u smislu obnove pasmine, od prvog prikupljanja preostalih primjeraka pastirskog/planinskog psa tornjaka tamo negdje od 1976/77 pa preko dovođenja prvih tornjaka u Zagreb, nakon prvih pokušaja gdina Šandora Horvatha na animiranju uzgajivača kako bi prihvatili tornjaka i krenuli u uzgoj s tim prvim psima koji su stizali s više strana, ali uglavnom iz najzabitijih djelova iz zapadne Bosne. Gdin Šandor je zaslužan da su zagrebački uzgajivači prihvatili tog, tada širim krugovima kinologa zapravo posve nepoznatog psa i evo sad 40 godina kasnije nakon svih problema koji su se putem i godinama ispriječivali, ali ipak tornjaka smo evo uspješno priveli međunarodnom priznanju ... Hvala Šandoru, hvala pokojnom gdinu Medaru, hvala svim našim prethodnicima i hvala dragom Bogu, evo naš tornjak je priznat konačno!
