Od nedavno Niki više ne stanuje sa nama, zaspala je zauvijek.
Zauvijek je zaklopila one svoje prilipe tamne oči, ali ona se samo tjelesno preselila negdje daleko od nas, duhom je ostala tu. I zauvijek će ostat će tu, u našim srcima i u našim mislima, kako je bila od početka od samog dolaska u veljači 2010-e ...
Sad ne mogu pisati o njoj nikako drugačije nego kako sam pisala dok je bila tjelesno sa nama.
Što reći za našu „Niki“? Za našu 'foundation bitch' - Nicole Boss-tor?
Što reći za našu prelijepu kuju, majku, kraljicu, koju smo nabavili nakon što smo se odlučili vratiti u uzgoj poslije dulje pauze radi problema i bolesti u obitelji kroz godine kad smo potpuno izbivali od izložbi i uzgoja.
Iako svo to vrijeme dok nismo izlagali naše pse, niti s njima uzgajali, naši tornjaci su živjeli sa nama, naši Bucak, Dolly, Mara, Bamby, Flora, Hogar živjeli su sa nama, Bucak, Bamby i Flora doma u Gradu, a Maru i Dolly smo 2006. doveli na ranč s konjima – u klub „Pegasus“. Kasnije 2008.g na ranču im se pridružio i Hogar. Bili su njih troje pravi radni tornjaci, pomoćni konjušari i divni čuvari, ljubimci sve naše djece, jahača i volontera u Pegasusu.
Kako se uz Božju pomoć popravljalo zdravstveno stanje u obitelji tako smo već dulje vrijeme iskreno priželjkivali nove bebe All-Petrina's. Nadali smo se potomstvu našeg dobrog anđela čuvara, našeg Hogara i trebala nam je mlada kujica za njega. Osim Hogara koji je upravo napunio sedam godina, ostali naši tornjaci već su bili u 'lijepim' godinama, Bucak je bio u 14-oj, Mara je upravo napunila 11, Bamby je bila u 11-oj, a Flora je ušla u devetu godinu, veterani, uzgojno gledano - gerijatrija ...
U razmišljanju o uzgoju nismo mogli više računati s našim starijim tornjacima, sve nade polagali smo u Hogara, zaključili smo da mu moramo nabaviti dobru ženku.
Nakon par mjeseci traženja i puno razgovora sa tada aktivnim uzgajivačima, obzirom većinu novih, mladih uzgajivača uopće nismo poznavali, informacije smo morali tražili na više strana. I nakon dugih razgovora i savjetovanja sa nekolicinom poznatih uzgajivača, posebice s gđom Mirjanom Vasiljev, najstarijom u to vrijeme i još uvijek aktivnom u uzgoju na koncu smo između više dostupnih beba izabralibaš našu - Niki. Hvala gđi Vasiljev što nam je ukazala na mlade uzgajivače iz Petrijanca, pored Varaždina od kojih smo nabavitli našu
Niki.
Bili su to mladi ljudi, entuzijasti, zaljubljenici u pasminu, obitelj Kelemenić, Senka, Darko, Edi i Stela..
Stigla nam je naša Niki iz uzgajivačnice nama do tada nepoznatih ljudi, uzgajivača s registriranom uzgajivačnicom Boss-Tor, danas naših dragih prijatelja, s kojima nas je spojila upravo njihova i naša – Niki.
Kelemenići su također bili već dugo u pasmini, još od 1997-e kad su od Deteljevih iz Varaždina nabavili svog prvog tornjaka, mužjaka Adija, ali radi podizanja dvoje male djece u uzgoj su krenuli tek cijelo desetljeće kasnije ...
Niki je bila beba iz Boss-Tor proslavljenog fenomenalnog N legla koje je na svijet stiglo baš na svetog Nikolu 2009.g u kojeg je naša Niki dobila ime. N leglo Boss-Tora bilo je od prelijepe majke Vite i divnog mužjaka Gorda Zagrebački biseri, iz te kombinacije potekle su od reda fantastične kuje, "Niki" naša Nicole i njene sestre Nelly i Nika, sve od reda ovjenčane titulama ... klupske prvakinje, čak BIS i BISS, s titulama Svjetska prvakinja i naša Niki - Europska vicešampionka, kuje koje su se ovjenčale slavom od Milana, Zagreba, Osijeka, Pariza, Sarajeva, Karlovca .... do Kupresa,Gruda i Posušja.
Niki tada tek čupava bebica od 2 i pol mjeseca k nama na ranč s konjima stigla je u veljači 2010. Tog kišnog zimskog dana nakon puno sati vožnje, konačno je Niki na svojim nogama izišla iz auta, nakon što se gotovo cijeli dan od jutra vozila od Petrijanca do Zadra u kabini kamiona Jamnice, kasnije još skoro dva sata u našem autu, otkako smo je Roko i ja preuzeli na naplatnim kućicama Zadar 1, preko Šibenika do „Pegasusa“ u Mučićima u zaleđu Brodarice.
Ušla je malena Niki visoko podignuta repićatog zimskog predvečeraja u naš „Ljetnikovac“ (tako smo zvali naš društveni prostor na ranču) među hrpu djece i ljudi, ušla je slobodna, vesela i radoznala – kao da sve nas pozna i da je tu od rođenja.
Na ranču smo u to vrijeme provodili uz terapijsko jahanje i druge vrste rada i sportskih aktivnosti s konjima, u našem društvenom prostoru i uokolo štala s konjima vrvilo je uvijek od djece, mladih ljudi, volontera, članova Kluba, jahača u programu terapijskog jahanja i škole jahanja ... Unatoč svom tom metežu od ljudi, pasa (Hogar i Mara su je dočekali) i mačaka kojih smo na štali imali čak pet Niki se po „Ljetnikovcu“ prošetala, sve je pronjušila i od prve je bila svoja na svom.
Vrlo brzo je postala šefica Hogaru i Mari. Niki je u mladosti kao i druga naša Boss-Tor kuja Sambabila u fazi Ugly Duckling (ružnog pačeta), u prvih godinu dana života nismo je nikako izlagali, ali ubrzo je izrasla u pravu ljepoticu, ali prije svega Niki je bila radni pas odrastala je i stasala na ranču s konjima, „na štali“ kako smo običavali reći.
Na štali koja je bila okružena pravom pravcatom dalmatinskom šikarom i gustom mediteranskom šumom bijelog bora, česvine, jasena, graba i bagrema, gdje su noću na nevelikoj daljini „pjevali“ čopori čagljeva, a lisice smo na našem poiluviđali kad bi noću došle piti vodu. Kasnije su nam se u blizini štale pojavili i veprovi, o kojima su nam neki daleki susjediranije tvrdili da ih tu ima, a nismo im vjerovali dok se sami nismo uvjerili kad smo pronašli njihove tragove. Dugi niz godina jutrima po dolasku na štalu uokolo bismo nalazili izrovano tlo, a na lokvi (poilu) u donjem ispustu otiske papaka - tragove njihovih noćnih pohoda ...
No ni jedna od tih živina nije prilazila na sam prostor ranča, jer naši tornjaci bili su dovoljna garancija sigurnosti za nas i za naše konje.
Makar je bila pravi radni tornjak, odrasla na ranču, Niki je stasala u pravu ljepoticu. Kasnije na rijetkim izložbama na koje smo uspjevali doći (zbog obaveza oko konja i programa terapijskog jahanja, jer rad s konjima ne trpi previše odsutnosti) i na kojima smo je uspjevali izlagati, Niki je, iako nikakva izložbenog iskustva iz mladih dna nije imala, i makar je i kasnije bila vrlo rijetko izlagana ubrzo zatvorila titulu prvakinje Hrvatske (CH.Hr). Pokazala je time svoj divan snažan pravi tornjački karakter, potvrdila svoju izvrsnu genetiku i dokazala se cijeloj tadašnjoj tornjačkoj sceni svojim pobjedama i titulama. U najčešće vrlo jakoj konkurenciji. Niki je osvojila više titula između kojih se svakako ističe „Najljepša zrela ženka“ na Specijalki autohtonih pasmina u proljeće 2014. u Karlovcu, pod suđenjem gdina Srećka Kukića, vrsnog znalca, također u vrlo jakoj konkurenciji između više odraslih ženki. Niki je tom pobjedom osvojila „uputnicu HKS-a“ za Europsku izložbu pasa - Europsku izložbu pasa (EDS) Brno, Češka.
EDS je te godine održan krajem listopada, a subota 25.10.2014, bio je izložbeni dan za tornjake. U klasi zrelih ženki Niki je osvojila klasu (CAC), a nakon toga je ukupno bila drugoplasirana iza kuje iz klase šampiona čime je osvojila naslov "Viceprivakinje Europe".
Na brojnim izložbama (od onih rijetkih na koje bismo je uspjevali izvesti) kako u Hrvatskoj isto tako i na klupskim izložbama u BIH (Kupres, Tomislavgrad) Niki je plijenila pažnju i osvajala titule ...
U svoja tri legla podarila nam je ukupno 20 predivnih beba.
Prva dva legla (leglo Z i V) imala je s našim Cascom. Njih dvoje zajedno roditelji su 12 naših beba – sad već odraslih tornjaka, za treće leglo Niki smo uparilis Multi šampionom Ch. Lange sa kojim je (makar je tad već bila u dobi od punih osam godina) dala osam divnih beba - naše jubilarno, deseto U leglo: sedam mužjačića i jednu curku. Inače bilo je to prvo leglo rođeno u Hrvatskoj tik po ostvarenom konačnom službenom FCI priznanju pasmine tornjak.
Svi njeni potomci odavno su već odrasli psi, Niki je već i baka krasnih tornjaka iz dva legla naše Zarie koja živi u Francuskoj, uzgajivačnica "De Bois Du Trasburry", vlasništvo Sandrine Bonin, također dva legla od naše Violet Velvet koja živi u Sloveniji, uzgajivačnica "Ovčarska", vlasnice Kaje Špruk, i većeg broja legala od našeg Ulixa koji živi u Širokom Brijegu (BiH) u vlasništvu Mate Oblice Lovrića i uzgajivačnie Herceg Boss-Tor, vlasništvo Mile Nogala.
Brojni potomci naše Niki već su šampioni, iz njenog prvog legla sa nama je Ch. Zogar, a iz drugog legla kćer JCh. Ch. Vilma. Sa nama doma je i njen unuk Triton The King of The Sea, naš divni "Cooper", a evo ufriško i unučica mlađahna još niti 2 mjeseca stara Kim Valentine, "Vaal" kćer našeg divnog BIS pobjednika iz Livna i Gruda, našeg Ulixa, uzgoj dragog prijatelja Mate Oblice Lovrića.
Sin od njene i naše Zarie Mactep de Bois du Trasburry koji živi u Francuskoj prvi je INTER Ch tornjak u toj zemlji.
Niki je napustila ovaj svijet 22. veljače 2023. u dobi od 13 godina i dva i pol mjeseca. Bila je jako vitalna doslovno do posljednjeg dana i onda se u jednom danu sve preokrenulo, ali tako i inače odlaze tornjaci. Budu dobri, vitalni, mladoliki, zaigrani do posljednjeg dana i onda već u dubokoj starosti, ali još vitalni i fit samo tako odu u jednom danu. Dan ranije još smo bili u šetnji i ni po čemu nismo slutili da je kraj tako blizu ... Moramo tugu odtugovati, jer naša Niki zaslužuje samo lipe misli.
Posljednje slike u galeriji naša Niki poslikana je krajem prošlog ljeta, početkom rujna 2022.g.
(HD:A)
