Kažu da život piše romane ... eh, da ... ne samo romane, život piše drame, romanse i tragedije, svašta nešto piše Život ...
Eh, pa tako i priča o Cascu, prava životna priča, nastavila se na priču o nesretnoj i pretužnoj smrti našeg Hogara.
Hogar je otišao, napustio nas, naglo, iznenada, u naponu snage. Ostala je golema praznina, prazna duša i prazna „štala“, prazan nam život bez Hogara ostao ... Naša Niki ostala sama, jer je u međuvremenu od starosti uginila i naša starka, naša "Mara" Amarilis Love All-Petrina's.
Nakon tako iznenadne i neočekivane smrti našeg voljenog Hogara morali smo se hitno dati u potragu za mužjakom tornjakom - koji bi mogao i morao isti tren preuzeti rad na čuvanju konja i imovine „na štali“ i u toj potrazi prošlo je niti dva tjedna dok nam se dogodio Casco.
Casco - nevjerojatno lijep mladi mužjak, niti dvije i pol godine star, uzgoj Ane Kovač, iz Križevaca. Izložbeni šampion! Već osvojio više naslova PRM-a (JCAC), ostvarioo uvjete za titulu Juniorski prvak Hrvatske (JCh.Hr), slobodan od displazije (HD: A), divan u kretanju, prekrasnog krzna, visoko nad sapima nošenog kitnjastog repa. I Ana ga se rješava?
Valjda je Život tako htio, sticaj okolnosti, providnost, sudbina... Virujen da je to bila volja dragog Boga, ali definitivno - Netko je htio da nam se u strašnoj tuzi nakon Hogarove smrti upravo dogodi – Casco!
U svakom slučaju nakon par dana i više razgovora s raznim ljudima, a još posve u komi od iznenadne i prerane Hogarove smrti dogovoreno je - uzimamo Casca! Malo potom Ana i Kiki Kovač, mati i kćer dovezle su Casca iz Križevaca k nama. Bila je sredina srpnja, 15.7. te 2013-e godine.
Nismo se zapravo još niti stigli snaći od svih događaja koji su nas tih dana samo zaskakivali jedan za drugim, kad je tek jedan tjedan po dolasku k nama u Dalmaciju 22. srpnja Casco prvi puta uparija našu Niki i tako, znali smo ovaj put smo sigurno znali da ćemo nakon puno neuspjelih pokušaja parenja Niki i Hogara, da ćemo konačno ovaj puta zasigurno imati bebe :D
Ma kako da je njihovo parenje bilo neplanirano i u njihovoj vlastitoj režiji, ali oboje i Niki i Casco imali su uzgojne dozvole, oboje su imali prethodno snimljene i izvrsne kukove (HD: A), oboje su već bili zreli psi. I makar mi je njihovo buduće parenje i bilo negdje u dnu mozga prisutno kao budući plan, ali tada u sred ljeta 2013-3 nismo još stizali misliti na bebe jer bilo je drugih prečih problema.
Ali Život ne pita, život se događa!
Zbilja, bilo je neočekivano – ali utoliko i draže, bilo je to naše prvo leglo nakon skoro punih 10 godina bez legla beba imena „All-Petrina's“.
Izabrali smo slovo Z za naše povratničko leglo nakon duge pauze, s namjerom da od Z "vozimo" unatrag po abecedi ... prema A ...
Bilo je to naše Z leglo, sedam predivnih beba, tri cure i četiri dečka na svijet su došli 26. rujna 2013-e, Cascove prve bebe.
I tako su nas Casco i Niki na prečac vratili u uzgoj.
Od ovih Z - beba ostavili smo sa nama Zogara, a sestricu Zoritu u suvlasništvu kod prijatelja, obitelji Kreković.
Kad je Ana ostavljala Casca s nama rekla je: „Ako nećeš moći s njim, javi se, uzet ću ga natrag!“ ... Nikad, nikad nam nije palo na pamet vratiti ga.
Casco je naš i Božiji, za sve vijeke! Ana hvala ti od srca za ovog divnog prijatelja, za našeg anđela čuvara.
Hvala ti Ana Kovač za divnog Casca!
Casco ne samo šta je lijep, ne samo šta je krasnog kretanja, ne samo šta je krajnje inteligentan, ali zbilja je paprenog karaktera i vrlo živog temperamenta, nego je i najnježniji i najbrižniji tata pas na svijetu.
Bio je Casco pravi "doggy-sitter", čudesno pažljiv i brižan tata svojim bebama, prvom i drugom svojem leglu uvijek dok smo mamu Niki zasušivali od dojenja, bio je najdivniji tata na četiri noge na svijetu, ali bio je i divan zamjenski tata i posljednjem legu naše Niki, našem U leglu, brižan svom unučiću Cooperu, i jako pažljiv i nježan s Vilminim W curkama, ali i sa posljednjim bebama koje je Casco ispratio, s našim S bebama od Ume i Brava. Takvog divnog tatice još nismo vidili, a sigurno ga nisu ni puno drugih vidili.
Nije postojao bolji tata-pas ... Definitivno, to se možemo kladiti bilo sa kim!
Casco je u međuvremenu zatvorio šampionat zrelih Hrvatske (Ch.Hr), dobio je hrpu titula na ipak relativno vrlo malom broju izložbi na koje smo ga izvodili, jer je on kao već ranije i Niki (i Hogar prije njih) ipak prije svega morao čuvati konje, a jedno vrijeme (kad je Zogar stasao u pubertetu njih dvojica se nisu baš „volili“ ... pa je tata bio na „privremenom radu“. Naime posudili smo ga na par mjeseci (računali smo samo dok Zogar ne stasa) poznaniku kojemu je trebao čuvati ovce, odakle smo ga nakon osam mjeseci uzeli natrag (skoro na silu, jer ga taj lik koji se u međuvremenu malo osilio kao nije htio dati). Taj poznanik je na početku obećao sve naj naj uvjete za Casca, ali obećanje je ponovo k'o često puta u životu bilo tek "ludom radovanje", a zatekli smo Casco kad smo ga došli posjetili u groznom stanju, užasno mršav, neuhranjen do bola, s upalom kože i očiju i zato smo ga doslovno par dana nakon te posjete - ukrali ... Svog psa smo morali otimati, ali najvažnije od svega bilo nam je da je Casco ponovo doma.
Pouka: nije za svakog ovčara – pastirski pas!
I još jedna pouka – nema pozajmice psa – nikomu!
Učimo se dok smo god živi, tako kažu. I još nešto - prokleta je pogreška procjenjivati druge ljude po sebi samima.
Od Casca smo kasnije, 1. svibnja 2016.-e sa našom Niki dobili i drugo njegovo leglo, ovaj puta bilo je to naše V leglo - 5 beba, tri curke i dva dečka, jednako prekrasni kao i njihovi stariji braća i sestre, od V beba doma je ostala 'tatina curka' - Vilma Veronica.
Moramo reći da Cascu njegovo neobično ime zaista pristaje - on je zaista naše pravo Casco životno osiguranje, na sve moguće načine. Casco je naš anđeo čuvar, naš bodyguard, naš antidepresiv <3
I u trinaestoj godinu, Casco je i dalje bio vrlo budan čuvar ne samo u našem dvoru, nego i vani u šetnji, posebice noću ili u sumrak.
Casco - THE TORNJAK!
Nakon nedavne smrti naše drage Niki, Casco je polako počeo kopniti, starost se postupno, ali sve više vidila na njemu. Odlazak Niki jako ga je pogodija, znali smo da će se to dogoditi, jer njih su svoje bili narazdvojni i doma i vani, u šetnji i posvuda 24/7 bili su pravi životni partneri ...
Slutili smo da će i Casco uskoro za svojom dragom Niki ... i desilo se to nakon niti 8 mjeseci kako nas je Niki napustila tako je i Casco otišao u jednom danu. Večer prije svoju zdjelicu s hranom samo je pogledao, i kao da ga se ne tiče ... ujutro je već bio malaksao, budan i svjesan, ali ko da nije tu ... Otišao je te večeri 8.10.2023. a bila je nedilja, samo je zaspao i sad negdi skupa s Niki ponovo trče bezbrižni po nebeskim livadama prepunim tratinčica ko nekad u našem Pegasusu, a urna s njegovim pepelom stoji na polci uz urnu od naše divne Niki. I u smrti su zajedno.
HD:A
